Pola godine ističemo da moramo nadići krizu polazeći od postavki da sve naše akcije moraju osigurati privredni razvoj i ojačati ljudski i socijalni kapital. Sve što je napravljeno je suprotno: sputavan je privredni razvoj i uveden harač na ljude.

Znamo da su napravljene strašne pogreške koje su nas i dovele do ove krize, koja se stopila s globalnom krizom. I ranije smo bili suočeni s velikim teškoćama, ali ova je možda još opasnija: prvo, jer nemamo vodstva, drugo, jer su nam uništili međupovjerenje – taj bitni socijalni kapital i treće, jer nastavljamo sa sve većim pogreškama. Sililo nas se da živimo u teatru neistina, poluistina i negiranja stvarnosti. Kukavičluk i plitka sebičnost, a često i kriminal su postali obilježja onih koji se igraju društvene elite.

 Jedino pravo bogatstvo – ljudi – su poniženi i osiromašeni. Donose se zakoni koji nisu dobri i koji vrijeđaju zdravu pamet građana. Zaboravljamo da su zakoni radi čovjeka, a ne čovjek radi zakona, a kada su zakoni glupi i štetni onda je to opasno. Zapetljali smo se u zakonima, koji nas koče, što je očito prilikom rebalansa proračuna. Kada su svi znali da smo u krizi, donijet je proračun, koji se nije mogao ostvariti. Sada se donose rebalansi proračuna i svaki novi rebalans je nedovoljan i nelogičan. Ako se rebalans provodi tako da se smanjuju plaće i mirovine, onda je to zločin i glupost - uništava se jedino čime možemo nadići teškoće i uništava se ono što jest Hrvatska. Druge promjene predložene u rebalansu su također loše. Još jednom se dokazuje nemoć i neznanje vlasti, ali ti dokazi nam nisu potrebni – to znamo.