Da je raznih kriza i pošasti svih vrsta uvijek bilo potvrđuje nam povijest. Ipak, s vremena na vrijeme dogode se (točnije bi bilo reći da sami proizvedemo) malo snažnije, trajnije, obuhvatnije, složenije, razornije i izazovnije krize. Vrlo vjerojatno većina živućeg čovječanstva nije nikada doživjela ekonomsku krizu poput ove koja trenutno trese svijet. Ne čudi stoga da je pažnja modernog čovjeka posljednje dvije godine usmjerena samo na jednu krizu, jednu koja je otvorila put i mnogim drugima.

Američke banke i hipotekarne agencije početkom 2007. godine počele su primjećivati novi obrazac ponašanja svojih dužnika – porast stope neplaćanja rata kredita uzetih za kupnju domova. Kako se broj neplatiša povećavao, gubici financijskih institucija postajali su sve očitiji a sekuritizacija takvih oblika dugovanja pobrinula se da se teret rasporedi po svjetskome financijskome sustavu. Razgranat bankarski sustav razasuo je toksičnu imovinu (često spominjane drugorazredne hipotekarne kredite) po cijelome razvijenome svijetu pokrenuvši kolaps kreditnih tržišta, cijena svih oblika imovine i ekonomske aktivnosti. Pojednostavljeno govoreći, visoka tolerancija banaka na stopu rizika kod biranja dužnika te razvijen i složen svjetski financijski sustav od krize američkog nekretninskog tržišta stvorili su čudovište zvano kreditna kriza kojoj se kraj još uvijek ne vidi.

Interview s Ivanom Supekom

Razgovarao: Bojan Pečnik 11. travnja 2006.

Uredio, komentirao i pripremio za objavljivanje: Nikola Biliškov 10. travnja 2009.

- dio prvi -

Ivana Supeka (8. travnja 1915. – 3. ožujka 2007.) mnogi pamte kao vrhunskog fizičara, oca suvremene hrvatske znanosti, osnivača Instituta „Ruđer Bošković“. Mnogi ga pamte po njegovom zalaganju na mirotvornom planu. Neki će ga pamtiti po njegovom političkom djelovanju (nikad u okvirima bilo koje stranke), za vrijeme hrvatskog proljeća, ali i za vrijeme 90-tih, kad se žestoko suprotstavio Tuđmanovom režimu. Istovremeno, bio je on i književnik, što je za sobom ostavio brojne romane, drame i pjesme. Uspješnost na svim tim, prividno različitim, poljima učinila ga je jedinstvenom pojavom, ne samo u okvirima naše zemlje, već i mnogo šire. Tokom svog života ovaj je veliki čovjek surađivao s najvećim znanstvenicima XX. stoljeća, kao što su Werner Heisenberg, Albert Einstein, Niels Bohr,... Uvijek se bez milosti, vođen načelima humanizma, borio protiv znanstveničke neodgovornosti, strančarenja, dodvornosti diktatorskim režimima, što je čovječanstvo dovelo do ruba ponora nuklearnog rata, ali i do mnogih drugih pojava s tragičnim posljedicama.