UVOD

u projekt/rasprave

KAKO OD KRIZE DO EKONOMSKOG RAZVOJA I SOCIJALNE KOHEZIJE

Ivo Šlaus

Svijet je u krizi. Kriza je globalna, ali je i većina zemalja također u sebi svojstvenim krizama. Sredinom listopada 2007. Rodrigo Rato, tadašnji izvršni direktor MMF, na Godišnjem sastanku Rimskog kluba u Madridu istaknuo je da je financijska kriza naš najveći problem - važniji od terorizma, opasnosti oružja masovnog uništenja i rata na Bliskom Istoku. Indeks financijskog stresa pokazuje da je od 113 financijskih stresova tijekom posljednjih 30 godina 43 bilo generirano u bankarskom sektoru i 87 je utjecalo na dvije ili više države, a sadašnji financijski stres zahvatio je skoro sve države ^1),2) . Očito svijestan ekonomskih problema predsjednik SR Njemački Horst Köhler³⁾ početkom studenog 2007. organizira s Rimskim klubom raspravu o izazovima sljedeće faze globalizacije. Nobelovac J. E. Stiglitz ističe⁴⁾ da je još 1992. ukazao na nužnost veće državne regulacije.

Tržišno gospodarstvo ostvarilo je značajne upjehe⁵⁾. Međutim, ekstremno potrošačko društvo i neograničena privatizacija⁶⁾ uništavaju prirodu i ljude, nisu održivi⁷⁾ i u suprotnosti su s temeljnim moralnim zakonima.

Svijet je u globalnoj ekonomskoj, energetskoj, ekološkoj, demografskoj, moralnoj i socio-psihološkoj krizi - gubitak socijalnog kapitala, povjerenja među ljudima i samopouzdanja. Sve ove krize su međupovezane i isprepletene. Premda su krize globalne, svaka zemlja - radi svojih specifičnosti - mora se suočiti s njima na sebi svojstven način. Svijet je samo djelomično globalan, a fragmentiran je kada treba generirati, stimulirati i anticipirati poželjne promjene, te kada je nužno brzo reagirati.

Temeljne karakteristike suvremenog svijeta su međupovezanost, globalizacija i brze promjene i one su u velikoj mjeri generirane suvremenom znanošću. Međutim, rješavanje problema suvremenog svijeta traži još više znanstvenih istraživanja i to je ono što se danas naziva «društvo temeljeno na znanju» i što EU želi ostvariti do 2025.: «postati društvo održivog razvoja temeljeno na znanju». Primjerice, usporedbe ekonomskog razvoja mjerenog indeksom ljudskog razvoja (human development index - HDI) i potrošnje energije mjerene ekvivalentnim tonama nafte (toe) pokazuju da HDI raste dok potrošnja energije ne dođe do 3 toe/ po stanovniku na godinu. Ako bi sve zemlje svijeta dostigle tu razinu do 2030. (a Kina, Indija, Brazil, Rusija, pa i neke danas manje razvijene zemlje ubrzano tome teže, a to je skoro cijelo čovječanstvo), onda bi potrošnja energije narasla 2.6 puta i to bi posve uništilo našu Zemlju ukoliko bi izvor bila energija fosilnih goriva^{8 )}. Očito je da su nužna istraživanja i to ne samo u prirodnim i tehničkim znanostima, nego i u društvenim.

Stvaraoci i nosioci znanja su ljudi i stoga su ljudi najveće bogatstvo svake zemlje. Smatram da rješenje sadašnjih kriza mora poći od toga da ni u kojem slučaju ne ugrozimo ljude, niti njihov stvaralački potencijal u svakoj pojedinoj zemlji. Štoviše, sve akcije moraju doprinositi poboljšanju okoliša i kvaliteti života ljudi - aktivnih, obrazovanih i sretnih ljudi.

Danas se demografska slika svijeta brzo mijenja: do kraja ovog stoljeća broj stanovnika naše Zemlje bit će 9-10 milijardi, ali će za dva stoljeća pasti na približno dvije milijarde (primjerice, stanovništvo Kine počet će se smanjivati 2029. godine⁹⁾). To je rezultat smanjenja stope fertilnosti. Istovremeno produljenje očekivanog trajanja života (koje raste 2-3 mjeseca svake godine) rezultira time da će 2050. godine više od polovice stanovnika RH i Njemačke biti starije od 52 godine, Japana i Bugarske starije od 56 godina. Pogrešno je govoriti da društvo stari, jer osoba koja danas ima 70 godina ima bolje izglede da radi i uživa, nego su to prije 100 godina imale osobe od 50 godina. Naravno njihovo očekivano trajanje života je dulje¹⁰⁾. Demografska tranzicija se dogodila u manje od 50 godina! Očito je da Bismarckov model odlaska u mirovinu sa 65 godina nije održiv. Demografska tranzicija čini da danas imamo zemlje čije se stanovništvo smanjuje i zemlje čije stanovništvo još uvijek raste, što generira migracije. Ponovno, svijet i vodeći znanstvenici nisu bili adekvatno pripremljeni. Sve to ukazuje da je nužno daleko više istraživanja!

Zaposlenost u RH je 55% (naročito je niska za mlađe od 30 godina i starije od 55 godina). Među EU članicama jedino Poljska ima nižu zaposlenost: 54.5%, a izvan EU Srbija oko 50%. Cilj EU je zaposlenost iznad 70%, što je ostvarila Danska naglašavajući fleksibilnu sigurnost (flexicurity)¹¹⁾. Kao i sve države Europe (osim Albanije, Kosova i Turske, te dijela BiH i Makedonije) RH ima vrlo nisku stopu fertilnosti, što će poticati imigraciju. Migracije predstavljaju šansu i problem¹²⁾. Usprkos niskoj zaposlenosti i činjenici da još uvijek ima oko 200.000 nezaposlenih, RH treba radne snage¹³⁾. Tijekom 2003-2008 u RH najviše je rasla zaposlenost u građevinarstvu, trgovini, financijskom posredovanju i turizmu, dok je poljoprivreda znakovito nazadovala. Ovisno o tome kako će se RH suočiti sa sadašnjom ekonomskom krizom u RH će dolaziti ili niskoobrazovana radna snaga ili stručnjaci. Primjerice, ako tražimo rast BDP (GDP) u građevinskim radovima, onda će u RH dolaziti niže kvalificirani radnici i imat ćemo GDP na uštrb HDI.

Čini mi se da još uvijek posve ne razumijemo prirodu sadašnje krize, što je bar djelomično uzrokovano neadekvatnim socio-ekonomskim indikatorima^14,15). U globalnom svijetu brzih promjena ekonomski razvoj će se osnivati na restrukturiranom¹⁶⁾ ekonomskom sustavu. Upravo stoga što posve ne razumijemo sve aspekte krize u kojoj se sada svijet nalazi smatram da je uputno njenom rješavanju pristupiti polazeći od bitnih postavki, koje svi prihvaćamo. Stoga smo u POZIVU istakli temeljne postavke, koje možemo sažeti u: sve mjere koje sada poduzimamo moraju omogućiti i štoviše olakšati ostvarenje strateškog cilja¹⁷⁾ - društva održivog razvoja i socijalne kohezije^{18 )} temeljenog na znanju. Ovakav pristup nam pomaže da onemogućimo tzv. «privremena rješenja» i/ili «političke kompromise», te da izbjegnemo česte pokušaje politike da stvarni problem (a to je sada ova ekonomska kriza) supstituira paravanom pseudoproblema koji će trenutno odvući pažnju građana i potrošiti vrijeme i energiju.

Meni se čini da je Republika Hrvatka izvršila golemu deindustrijalizaciju uglavnom ekonomski i socijalno neopravdano i nije osigurala nova «znanja». Mijenjanje spektra djelatnosti rezultira gubitkom određenih znanja i tehnologija i određenog ponašanja ljudi. Potrebno je istražiti koliko je «pretvaranjem» industrijske djelatnosti u turističku izgubljeno inžinjerskog znanja (know-how). Zakonodavstvo sporo prati brze promjene generirane znanošću (proces je brži u anglosaksonskom zakonodavstvu radi principa presedana). Primjerice, zakonodavstvo nije ugradilo fleksibilnu sigurnost (flexicurity), koju osiguravaju država i poslodavci, a svojim stalnim usavršavanjem iznose radnici. Deindustrijalizacija, pomanjkanje suvremene agrarne politike i «umirovljenje» branitelja rezultirali su velikim postotkom mladih umirovljenika, tako da su srednje godine umirovljenika u RH ispod 60 i vjerojatno oko 57. Niska proizvodnja i niski izvoz, te naša prezaduženost (zadužena je država, poduzeća i građani, robni deficit za 11 mjeseci 2008 iznosio je 10 milijardi eura, deficit platne bilance veći je od 10% BDP i inozemni dug je veći od 38 milijardi eura) određuju trenutnu ekonomsku politiku, koja traži stabilni tečaj i stabilne kamate, te održanje likvidnosti. Danas svi socio-ekonomki indikatori pokazuju da je RH na samom dnu europskih zemalja¹⁹⁾.

Moramo pažljivo izabrati područja aktivnosti, gdje možemo postići visoku kvalitetu i osvojiti tržište, poželjno vanjsko tržište. Činjenica da je RH relativno mala zemlja i da njen GDP predstavlja zanemarivi dio svjetskog GDP olakšava, kao što je Lj. Jurčić nekoliko puta isticao, uspješno pronalaženje takvih «niša uspjeha». Ovo je primjer kako svaka zemlja mora naći svoje uspješno rješenje²⁰⁾. Moguće je izradite razne scenarije, ali je budućnost uvijek puna iznenađenja²¹⁾.

Obrazloženja

1) World Economic Outlook - October 2008: Financial Stress, Downturns and Recoveries, International Monetary Fund (WEO) (WEO, str 133-138); K. Rybinski et al, Gordian knots of the 21st century, Ministry of Regional Development, Warsaw, 2008. Ova ekonomska kriza aktualizirala je pitanje kako kapitalizam treba evoluirati. Da li je državni kapitalizam kao što ga ima NR Kina uopće tržišni kapitalizam? U svojoj kolumni u New York Times-u Nobelovac P. Krugman piše « The financial system has deteriorated so drastically that a surprising number of economists, not all of them especially liberal, now argue that resolving the crisis will require temporary nationalization of some major banks.» Što znače nacionalizacije banaka i goleme državne intervencije u privatnu industriju kao što je automobilska u SAD? Da li je ovo kraj kapitalizma, koji je htio sve pretvoriti u robu, a sada joj nije u stanju izračunati cijenu. Lester Brown, www.earthpolicy.org/Books, Dec 17, 2008 tvrdi da je stvarna cijena nafte pet puta veća od one koju potrošač plaća na pumpnoj stanici kada se u nju uz troškove pronalaženja nafte, proizvodnje i dostave na benzinske pumpe uključe golemi trošak klimatskih promjena, oboljenja uzrokovanih polucijom i vojni troškovi povezani s osiguranjem energetskih tokova. Cijena barela nafte bila je ovog ljeta $150 i projekcije (WEO, str 119) do kolovoza 2009. predviđaju da će cijena biti oko $100 odnosno da će s 50% vjerojatnosti biti između $70 i $115. Kao što znamo, cijena barela je sada oko $35. Da li smo na početku kognitivnog kapitalizma (vidi Carlo Vercellone «Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmu», predavanje na konferenciji na McGill University, Montreal, svibanj 2006)? Društvo temeljeno na znanju sasvim sigurno nije kapitalizam 19. stoljeća, niti neregulirani kapitalizam kraja 20. stoljeća. A. Greenspan je priznao da je pogriješio i da neregulirani kapitalizam nije dovoljno otporan da izdrži slom čak niti jednog «hedge» fonda, kao što je bio slom 1998 LTCM (vidi kolumne Nobelovca P. Krugmana u NYT). Iako je ovo izuzetno važno pitanje smatram da je onkraj našeg sadašnjeg zadatka i da je dovoljno da spoznamo činjenicu da današnji ekonomski sustav mora istovremeno riješiti tri problema: ekonomsku recesiju, energetsku nesigurnost i klimatsku krizu (iNS/news/net, 2008-11-12) i da te probleme treba rješavati istovremeno, a ne konsekutivno. Al Gore i David Blood u Wall Street Journal ističu potrebu za «održivim kapitalizmom». Harvard Business School Centennial Global Business Summit održan u studenom 2008 bio je posvećen vrednovanju tržišnog kapitalizma. Društvo temeljeno na znanju nije društvo koje koristi postojeće znanje, jer je to svako društvo od početka civilizacije radilo. Niti je društvo temeljeno na znanju društvo gdje je znanost i istraživanje isključivo u funkciji ekonomskog razvitka, sluga gospodarstva i politike. Društvo održivog razvoja temeljeno na znanju je društvo koje generira i anticipira promjene i koje je sposobno da napreduje s tim promjenama a da ne uništava ni čovjeka ni prirodu. To je društvo u kojem je znanje temeljni resurs, a ljudi - generatori i nosioci toga znanja - su prava vrijednost. Sadašnja ekonomska kriza je grijeh struktura. W. Buffet ju je nazvao Pearl Harborom suvremene Amerike i tražio je promptnu akciju. Buffet je predložio povećanje poreza za bogataše komentirajući «I am paying the lowest tax rate that I have ever paid in my life and that is not correct.»

2) Obraćajući se sudionicima sastanka G-20 u Washingtonu, Nov 15-16, 2008 Hazel Henderson ističe važnost promptne reforme nereguliranog ekonomskog sustava, gdje se dnevno «trguje» sa 2.000 milijardi dolara (svjetski godišnji GDP je samo oko 60.000 milijardi dolara), od kojih su 90% čiste spekulacije. James Tobin je još u 70-tim predložio uvođenje poreza na te spekulacije. Prije njega je to zagovarao J. M. Keynes, a 1989. L. Summers. (iNS/news/net 2008-11-20 i H. Henderson «Ethical markets»). Novac je izvor mnogih spekulacija. Međutim, iako koristimo novac tek oko 5000 godina, novac je izuzetno korisni izum. U društvu temeljenom na znanju bit će nužno izvršiti značajnije modifikacije, koje će morati nadići osuvremenjavanje Bretton Woods ugovora iz sredine 40-tih prošlog stoljeća. Na Generalnoj skupštini Svjetske akademije u Hyderabadu u listopadu 2008. G. Jacobs u svom pozvanom predavanju «Towards a World Currency» izlaže inicijativu Nobelovca R. Mundella za uvođenje svjetske valute (vidi Cooper, Richard. (1987) The International Monetary System: Essays in World Economics, MIT Press, p.259. Stiglitz, Joseph. (2006) Making Globalization Work. W.W. Norton & Co, Inc; Mundell, Robert. (2000) Exchange Rates, Currency Areas and the International Financial Architecture [Internet], Remarks delivered at an IMF panel, 22 September 2000, Prague, Czech Republic. Available from: http://www.usagold.com/gildedopinion/mundellprague.html [Accessed 20 July 2008]. Mundell, Robert. (2002) Currency Areas, Volatility and Intervention [Internet], Columbia University, Discussion Paper #: 0102-09, January 2002. Available from: <http://www.columbia.edu/cu/economics/discpapr/DP0102-09.pdf> [Accessed 17 July 2008], p.11.

3) Prije izbora za predsjednika SR Njemačke H. Köhler je bio izvršni direktor MMF. Njega je naslijedio R. Rato.

4) J. E. Stiglitz «It does not take Nostradamus», Economists' voice, Nov 2008 www.bepress.com/ev navodi svoj članak iz 1992 i iz njega citira «The evidence of incompetency of banks is, by now, bountiful: a series of disasters - real estate loans..., oil and gas loans» i nastavlja « I warned two decades ago of the need of greater government regulation of mortgage securitization.»

5) Svi socioekonomski indikatori pokazuju da standard života (uz neke oscilacije) neprestano raste tijekom posljednjih 100 godina. Možda je najjasniji pokazatelj poboljšana ishrana čija je srednja vrijednost za čitavi svijet narasla od 1960. do 1997. od 2250 kCal/dan.capita do 2750 kCal/dan.capita i što je još znakovitije za zemlje u razvoju od 2100 na 2600 kCal/dan.capita (FAOSTAT). Očekivano trajanje života je svugdje poraslo. Porast standarda, a možda i kvalitete života, uzrokovan je sigurno znanstveno-tehnološkim napretcima, ali i tržišnim gospodarstvom, koje osigurava visoki stupanj individualne slobode. Slobodno tržište, poduzetništvo i konkurentnost nisu u sukobu s našim temeljnim moralnim zasadama. Korisno je imati na umu da je Adam Smith bio profesor moralne filozofije. Odnos slobodnog tržišta, demokracije i znanstvenog istraživanja zaslužuje posebnu analizu, ali to je onkraj naše zadaće. Član Parlamenta SR Njemačke E.U. von Weizsäcker održao je u Zagrebu u okviru Opće konferencije Svjetske akademije u studenom 2005. izlaganje pod nazivom «Are we destroying the European dream?» u kojem je kritizirao težnju da sve trebaprivatizirati. RH od 1990 prodaje «obiteljsko srebro», a da sredstva koja je za to dobila nije usmjerila prema proizvodnji i izvozu. Prodali smo - izgubili smo ono što smo imali, a ništa nismo stvorili, niti smo izgradili osnovu za proizvodnju.

6) Do 23. rujna 2008. godine čovječanstvo je potrošilo sve resurse koje je naša Zemlja dala i što može dati tijekom ove godine. Znači da je ekološki otisak (Ecological footprint) dosegao 1,27 - čovječantvo je u 2008. godini potrošilo 27% više nego Zemlja daje, toliko smo ukrali našim potomcima. Cilj je svesti ekološki otisak na 1 do 2030. godine, dakle da ne trošimo i ne zagađujemo više nego što to naša Zemlja dozvoljava. Međutim, ako nastavimo ovom potrošnjom, rasipanjem i zagađenjem to nije moguće. Ovo je, kao što je predložio Nobelovac Paul Crutzen, epoha Antropocena - epoha u kojoj čovjek vrši na prirodu i na sebe samoga nesrazmjerno veliki, prečesto negativan utjecaj (vidi također: Zaključci InterAcademy Panel, Academies of sciences, Tokyo, May 21, 2000 "Transition to Sustainability". HAZU je bio jedna od akademija koje su osnovale Interacademy Panel 1993. godine, te Zbornik radova General Assembly of the World Academy of Art and Science, Hyderabad, India, Oct 2008). Nicholas Stern u «The Economic of Climate Change» tvrdi da bi stabilizaciju klimatskih promjena danas i do 2030. mogli ostvariti s oko 1.6% GDP, dok bi cijena nedjelovanja tražila 5-20% našeg GDP.

7) C. Llewlyn Smith and D. Ward, Fusion Power, European review 13 (July 2005) 337-359

8 ) R. Jackson and N. Howe, The Graying of the Great Powers - Demography and Geopolitics in the 21st Century, European Papers on the New Welfare, No.11, January 2009, p. 123-137

9) Zamjenik predsjednika Odjela za jugoistočnu Europu Orio Giarini osnovao je u Trstu časopis «European Papers on The New Welfare» posvećen istraživanju demografske tranzicije i mirovnih sustava. Umjesto pogrešnog naziva «starenje društva» uveli smo pojam «svecchiamento» - aktivni, zdravi i sretni život ljudi starijih od 70 godina.

10) Indijska stranka kongresa dobila je prošle izbore postavljajući kao svoj cilj punu zaposlenost. Predsjednik SRNj Köhler u svom govoru u Berlinu u listopadu 2007 također ističe važnost punog zaposlenja.

11) Studija The German Marhall Fund of the US, Dec 2008 pokazuje da 50% Amerikanaca i 47% Europejaca smatra da je imigracija više problem nego šansa.

12) HGK organizirala je krajem prošle godine raspravu o radnoj snazi RH i migracijama.

13) Još je prvi Nobelovac ekonomist J. Tinberger kritizirao GDP, a manjkavost GDP pokazuje i da je GDP narastao umjesto da padne u saveznoj državi Louisiani nakon uragana Katrine. R.F. Kennedy je rekao «We cannot measure national achievements by GDP, since GDP includes air pollution, ... destruction of redwoods, ... the production of napalm and nuclear warheads. It does not include the health of our families, the quality of their education, it is indifferent to the safety of our streets." GDP ima mnogo prednosti, ali treba analizirati da li je GDP opasno manjkavi indikator u vrijeme ovakve ekonomske krize. Pored GDP uveden je niz indikatora, čiji je cilj ukloniti nedostatke GDP, n.pr: HDI (Human development index), ISEW (Index of sustainable economic welfare) i GPI (Genuine progress indicator). Dok GDP/capita za SAD od 1950. raste više nego tri puta, dotle GPI/capita nije porastao niti za faktor dva.

14) J. M. Barroso, Europski Parlament i Rimski klub sredinom studenog 2007. organiziraju sastanak posvećen nalaženju boljeg indikatora nego li je bruto društveni dohodak (GDP).

15) Poučan primjer kako se ekonomija može brzo i uspješno restrukturirati je ekonomija SAD tijekom Drugog svjetskog rata, kad je cjelokupna automobilska industrija prestala proizvoditi automobile i usmjerila se na ratnu proizvodnju. Roosevelt je tada zabranio proizvodnju automobila. Kada je rat završio, automobilska industrija ponovno je proizvodila automobile (L. Brown, u Plan B 3.0, e-verzija, u tisku).

16) Upravo je to rekao J. M. Barroso predstavljajući Plan Europske komisije: «Plan must be big and bold enough to work in a short-term, yet strategic and sustainable enough to turn the crisis into an opportunity.»

17) EU poklanja izuzetnu pažnju socijalnoj koheziji unutar svake svoje članice i među članicama i usmjeruje svoje fondove tako da osnaži socijalnu koheziju. Ekonomske nejednakosti, te posebno nejednakosti u osobnim dohocima podrivaju socijalnu koheziju. Platon je tvrdio da harmonično društvo traži da omjer najvećeg i najnižeg prihoda ne pređe 5:1, a čak je i J.P. Morgan zagovarao omjer manji od 20:1. Danas su ti omjeri, čak i u našoj domovini viši od 100:1. U USA je omjer između usrednjenog prihoda upravitelja (chief executive officers - CEO) i prosječnog prihoda radnika u 2003. bio 369:1 i u 2007. je narastao na 521:1 (World of Work Report 2008, Income Inequalities in the Age of Financial Globalization, ILO i Intl Institute for Labor Studies), dok je 2007. u Hong Kongu 160:1, u Njemačkoj 148:1 i u Nizozemskoj 103:1 (str. 17,19). Dok je prihod CEO u Nizozemskoj rastao od 2003 do 2007 za 30.7% godišnje, dotle je onaj prosječnog zaposlenika rastao 0.6% (str 19). To je učinilo da ekonomska elita nije više elita, nego parazit. (Treba razlikovati istinske pokretače ekonomskog razvoja kao što su bili John D. Rockefeller i Andrew Carnegie - usprkos svim njihovim ljudskim manama i pogreškama, odnosno što je danas Bill Gates.) Ekonomske nejednakosti unutar zemalja su rasle od 1990 (str. 1-8), tj. prije ove ekonomske krize, te je i pitanje da li su je djelomično i ubrzale, jer plaće, bonusi i posebne privilegije upravljača nisu bile vezane za opći uspjeh. U razdoblju od 1990. do 2005. dvije trećine zemalja pokazuje porast nejednakosti (Porast GINI indeksa i omjera prihoda 10% najbogatijih prema 10% najsiromašnijih. Primjerice, od 1990. do 2000. GINI je porastao od 28 na 41 u Estoniji, od 27 na 35 u Makedoniji, spustio se samo u Sloveniji od 28 na 26. GINI za SAD je porastao od 42 na 45 i u Finskoj od 20 na 28. GINI je pao u Švicarskoj, Danskoj, Njemačkoj i Francuskoj ali samo za 2-3 postotka (str 11). Ako odražava inovacije i radne uspjehe, porast nejednakosti može biti motor ekonomskog rasta i stvaranja bogatstva, ali ako to nije slučaj i pogotovo kada je nejednakost visoka, ona je opasnost za socijalnu stabilnost i potiskuje ekonomsku efikasnost. Visoka nejednakost rezultira povećanim kriminalom. Kvantitativni pokazatelji dokazuju da je smanjenje nejednakosti jedna od najboljih mjera za smanjenje kriminala (str 22). Primjerice, kada bi nejednakost u Kolumbiji bila smanjena na onu kakva je danas u UK, kriminal bi pao za 50%. Visoka nejednakost također rezultira povećanom korupcijom (str 24), većom makroekonomskom nestabilnošću (str 28) i nižim očekivanim trajanjem života. Očekivano trajanje života u 2006. u 10% zemalja s najmanjom nejednakošću je 77.4 godina, a u 10% s najvećom nejednakošću je 60 godina (str 2 i 23). Švedska ima GINI index 25, a postotak prihoda što ih ostvaruje 10% najsiromašnijih prema 10% najbogatijih je 3.6%: 21.7%. Isti podaci za Češku su 25.4, te 4.3%:22.4%, za Sloveniju 28.4, te 3.6%:21.4% i za RH 29, te 3.4%:24.4%. Često se tvrdi da je nejednakost posljedica slabog rada radnika. Podaci 1990.-2006. pokazuju (str 7) da je produktivnost za većinu zemalja rasla brže nego plaće radnika. Važno je analizirati stvarne uzroke nejednakosti i kako je nejednakost percipirana. Istraživanja izvršena u 23 zemlje tijekom 1989.-2004- (www.worldvaluesurvey.org) pokazuju da je nejednakost sve manje prihvatljiva. Za iscrpnu analizu nejednakosti i njene ekonomske posljedice vidi X. Sala-i-Martin «The World Distribution of Income - Falling Poverty and Convergence Period», Quarterly Journal of Economics, May 2006 i B. Milanovic « Worlds Apart: Measuring International and Global Inequality», Princeton Univ. Press, Princeton, 2005, «Where in the world are you» World Bank Working Paper NoXX, Dec 2007 i «An even higher global inequality than previously thought» , Dec 2007. Vidi također D. Nestić «Income distribution in Croatia: what do the household budget survey data tell us», Occasional paper No.26 (2005). UNDP: «Kvaliteta života u Hrvatskoj, Regionalne nejednakosti», 2007.

18 ) Svi socio-ekonomski indikatori kojima se danas služimo imaju određenih manjkavosti, ali kada svi pokazuju istu sliku, onda to znači da se treba zamisliti (Human Development Report 2007/2008). Neki pokazatelji ukazuju na značajan napredak koji je RH napravila, npr. olakšavajući poslovanje, tako da se zajedno s Bugarskom, Makedonijom i Gruzija nalazi na vrhu popisa onih zemalja koje su tijekom zadnjih godina napravili najviše reformi. Usprkos tom nedavnom napretku na popisu 178 država u «Doing business 2008 - comparing regulation in 178 economies», Washington,DC, 2008, RH je na 97 mjestu iza Slovenije (55), Makedonije (75) Crne Gore (81) i Srbije (86) i jedva nešto ispred BiH (105).

19) Jesenjska projekcija EK (IP/08/1617) predviđa da će ekonomski rast varirati od +4% za Slovačku, Bugarsku, Rumunjsku i Poljsku do pada od 2.7% za Latviju, te slično za UK, Irsku, Španjolsku i Estoniju. EK predviđa u 2009 državni deficit od 7% za Irsku i višak od 3.6% za Finsku, te deficit od 5.6% za UK, 3.5% za Francusku, 3% za Italiju i Španjolsku i 0.2% za Njemačku. U nekim članicama EU je deflacija, dok je u Estoniji, Bugarskoj, Latviji i Litvi inflacija preko 10%. Skokovite promjene vide se primjerice i činjenici da je Island imao najveći HDI (0.968, USA 0.951 i Njemačka 0.935), a ekonomska kriza ga je sada skoro dotukla. Mnogi indikatori su danas još nepovoljniji za globalnu krizu.

20) US National Intelligence Council krajem studenog 2008 objavio je svoja predviđanja «Global Trends 2025: A Transformed World» www.dni.gov/NIC_2025_project.html Iznenađenja uvijek obilježavaju budućnost i jedino što se može iznijeti su scenariji, a ne predskazivanja. USNIC iznosi četiri scenarija: «A world without West», «October surprise» (impakt zanemarivanja klimatskih promjena), «BRIC Bust-up» (sukob Indije i Kine oko vode i hrane. 70% potrošnje vode vezano je uz poljoprivredu.) i «Politics is not always local» (mreže onkraj državnih postaju dominantne). Ovo predviđanje kao i ono prije pet godina naglašava dominaciju globalizacije, ali za razliku od prethodnih ističe nužnost promptne reforme sustava.