Pola godine ističemo da moramo nadići krizu polazeći od postavki da sve naše akcije moraju osigurati privredni razvoj i ojačati ljudski i socijalni kapital. Sve što je napravljeno je suprotno: sputavan je privredni razvoj i uveden harač na ljude.

Znamo da su napravljene strašne pogreške koje su nas i dovele do ove krize, koja se stopila s globalnom krizom. I ranije smo bili suočeni s velikim teškoćama, ali ova je možda još opasnija: prvo, jer nemamo vodstva, drugo, jer su nam uništili međupovjerenje – taj bitni socijalni kapital i treće, jer nastavljamo sa sve većim pogreškama. Sililo nas se da živimo u teatru neistina, poluistina i negiranja stvarnosti. Kukavičluk i plitka sebičnost, a često i kriminal su postali obilježja onih koji se igraju društvene elite.

 Jedino pravo bogatstvo – ljudi – su poniženi i osiromašeni. Donose se zakoni koji nisu dobri i koji vrijeđaju zdravu pamet građana. Zaboravljamo da su zakoni radi čovjeka, a ne čovjek radi zakona, a kada su zakoni glupi i štetni onda je to opasno. Zapetljali smo se u zakonima, koji nas koče, što je očito prilikom rebalansa proračuna. Kada su svi znali da smo u krizi, donijet je proračun, koji se nije mogao ostvariti. Sada se donose rebalansi proračuna i svaki novi rebalans je nedovoljan i nelogičan. Ako se rebalans provodi tako da se smanjuju plaće i mirovine, onda je to zločin i glupost - uništava se jedino čime možemo nadići teškoće i uništava se ono što jest Hrvatska. Druge promjene predložene u rebalansu su također loše. Još jednom se dokazuje nemoć i neznanje vlasti, ali ti dokazi nam nisu potrebni – to znamo. 

U svim teškim izazovima u našoj povijesti znali smo biti hrabri i pametni. Gdje je sada patriotizam?

Ne smatramo da možemo dati potpuni, ali nudimo neka razmišljanja:

Prvo, mora se napraviti rebalans koji uključuje potpunu uravnoteženost, bitno smanjenje proračuna u odnosu na društveni dohodak i odterećenje privrede od mnogih davanja. Rebalans mora naglasiti područja kojima ostvarujemo dohodak i izvoz. Rebalans proračuna za 2009. i proračun za 2010. moraju osigurati razvoj – stvoriti više prihoda nego do sada. To traži niz promjena i reforme, kao primjerice reformu preglomaznog sustava općina – županija. Traži promjenu poreznog sustava. Svaka promjena je bolna i stoga prijedlog promjena mora biti vjerodostojan i praćen osobnim primjerom onih koji je predlažu. Višak prihoda možemo ostvariti i novim pristupima, najviše informacijsko-komunikacijskim tehnologijama.

Drugo, kada je naša sloboda bila ugrožena, građani naše domovine bili su spremni žrtvovati najvrjednije što imaju – svoje živote. Budimo dostojni tog primjera. U RH ima ne mali broj vrlo bogatih, čije bogatstvo ne potiče proizvodnju. Očekujemo da i oni slijede primjer koji su pokazali dragovoljci i dadu dio svog bogatstva u državni proračun i tako barem djelomično smanje preveliku razinu nejednakosti u RH. To je brže i jednostavnije nego uvoditi poreze. Znamo da zvuči utopijski, ali valjda još uvijek ima domoljuba. Ili nema?

Treće, vodstvo mora dokazati svoju vjerodostojnost i tako barem donekle vratiti povjerenje. Građani su svugdje - i naročito kod nas - sada izgubili vjeru u ono što se zove politička elita, pogotovo u one koji su trenutno na vlasti. Možda bi bilo najbolje da Sabor da povjerenje Vladi stručnjaka, čiji bi zadatak bio da tijekom narednih pola godine izradi novi rebalans proračuna i proračun za 2010. i da provede mjere nadilaženja krize.

Nemamo više vremena. Ova Vlada radi u suprotnosti s temeljnim postavkama: sprječava i uništava privredni razvoj i uništava ljude i stoga je pored raspisivanja izvanrednih izbora nužna i Vlada stručnjaka, koja mora odmah početi djelovati. Izvanredne izbore je najbolje raspisati zajedno s predsjedničkim izborima, a i nije moguće bitno ranije.

Zašto Vlada stručnjaka? Takva Vlada nema političkog tereta i nema političkih obaveza. Ukoliko bi samo raspisali izvanredne izbore i pokušali da sadašnja Vlada nastavi djelovati kao Vlada ograničenih dužnosti, svi znamo da ova Vlada to ne može: nije sposobna, nema vjerodostojnosti provesti potrebne mjere i sve što napravi imat će stranačko-političko obilježje. Naravno, da se Vlada stručnjaka mora sastojati i iz osoba koje su sada članovi političkih stranaka, ali svi oni moraju imenovanjem u tu Vladu napustiti svoju političku stranku i obvezati se da joj se neće priključiti godinu dana nakon isteka svog mandata.

Zadaci Vlade stručnjaka su:

Prvo, izraditi stvarni rebalans za 2009. godinu, koji će smanjiti rashode i povećati prihode, rasteretiti privredu, ukinuti sve parafiskalne namete i smanjiti doprinose na plaće.

Drugo, izraditi Proračun za 2010., koja će naravno biti jednako teška kao i ova godina, ili još teža. Ukupni proračun uključujući i onaj lokalne uprave mora biti manji od 35-40% ukupnog bruto društvenog dohotka (danas je skoro dvostruko veći). To se može i mora ostvariti povećanjem zaposlenosti sa sadašnjih 50% na preko 60%, ali uz istovremeno poboljšanje omjera zaposlenih i umirovljenika na 2:1, umjesto sadašnjih 1:1.4. Smanjiti broj zaposlenih u svim administracijama, najprije preraspodjelom poslova i zabranom novog zapošljavanja u administraciji. Raznim akcijama ojačati proizvodne i izvozne djelatnosti. Smanjiti masu sredstava za plaće, ali ne smanjivati pojedine plaće. U svim sektorima ima nekvalitetnih radnika i neradnika i dužnost rukovodstava je usmjeriti ih na poslove - poželjno proizvodne - na kojima mogu biti uspješni. U vrijeme kada je životni vijek porastao skoro dva puta i natalitet opao, apsurdno je zadržati zahtjev za odlazak u mirovinu u 65. godini: svatko ima pravo nastaviti raditi – biti zaposlen, dok mu to zdravlje dozvoljava, ali ima pravo otići u mirovinu u 65. godini, a proračun mora biti takav da se omjer mirovine i plaće održava. Raznim mjerama osigurati socijalnu koheziju i smanjiti nejednakost. Jedan od načina je osigurati da omjer najveće i najniže plaće ne bude veći od 5:1. Sva ulaganja i svi poticaji moraju biti usmjereni samo u ono što će sigurno dati ekonomski dobitak u slijedećoj godini.

Treće, RH ima previše općina i županija. Postojeći sustav ne koristi nego opterećuje princip supsidijarnosti. Vlada stručnjaka mora izgraditi korisni, efikasni sustav lokalne prave.

Četvrto, Vlada stručnjaka traje do 1. ožujka 2010., tj. ima ograničeno vrijeme, te je stoga nužno da se mjere donose na temelju minimalnog broja novih zakona.

Peto, rebalans za 2009. i proračun za 2010. moraju biti napravljeni analizirajući svaku stavku (nažalost proračuni su sve manje transparentni. Oni moraju biti transparentni za svakog građanina, ako računamo na sudjelovanje i doprinos sviju). Vjerodostojnost Sabor mora pokazati tako da sebi i Vladi (Vladi stručnjaka i onoj što će biti izabrana na sljedećim izvanrednim izborima) smanji plaće na polovicu sadašnje, što bi plaću državnih dužnosnika još uvijek ostavljalo bitno većom od srednje plaće u RH). Naravno, na kraju svog mandata državni dužnosnici ne primaju više plaću. Slično vrijedi i za sve druge: lokalnu upravu i rukovodioce državnih poduzeća. Budući da smo privatizirali više nego je trebalo, otvoreno je kako gledati na ogromne bonuse prilikom odlaska iz privatnih poduzeća. To će biti test morala za neke! Naravno, ti iznosi su u proračunu beznačajni, ali bit će dokaz da smo odgovorni i tako ćemo odteretiti politiku i privredu svih koji su u nju zalutali tražeći visoke plaće i privilegije.

Šesto, privilegije, nerad, korupcija, siva ekonomija i kriminal zatrovali su RH. Nesposobnost i kratkovidni sebični interesi nanose nam ogromne štete. Vlada stručnjaka ne smije trošiti vrijeme nalazeći i procesuirajući krivce. Ona mora pozvati na novi pristup i mora započeti tim novim putem. Ovo mora biti početak nadilaženja krize!

Kriza koja nas potresa je ekonomska, ali i moralna. Nadilaženje krize traži ideje, nove ideje, traži misliti i djelovati temeljeno na ljubavi za svoju domovinu i svoje sugrađane. Kriza na grčkom i na kineskom jeziku sadrži pojam promjene. Tvrdoglavo sprečavati promjene je nemoralno!

 

U Zagrebu, 24.07.2009.          

 

Ivo Šlaus i Redakcija www.vrijemeje.com