Niti svijet ni ijedna država, pa ni RH nisu se pripremili za ove krize, nisu napravili ništa da krize ublaže, a kamo li da ih spriječe. Pristup krizama traži kompetentno političko djelovanje - vjerodostojno, bez laži, uljepšavanja i podilaženja biračima. Rješavanje traži viziju, um i srce. Rješavanje kriza traži znanstvenike svih disciplina, gospodarstvenike, potrošače i proizvođače, političare. Krize su globalne i prirodno je da u njihovom rješavanju sudjeluje Svjetska akademija umjetnosti i znanosti (WAAS), te  u Europi njen Odjel za Jugoistočnu Europu, koji uključuje sve članove WAAS iz zemalja od Italije i Austrije do Grčke i Turske, a u svom sastavu ima znanstvenike, umjetnike, poduzetnike i političare.  

Vas da sudjelujete svojim prilozima u raspravama/projektu, koje Svjetska akademija, posebno njen Odjel za Jugoistočnu Europu želi zajedno s Vama organizirati pod nazivom

najprije koristeći ovaj web, a zatim na slijedu okruglih stolova i konferencija. Web će biti na hrvatskom i engleskom jeziku tako da se mogu uključiti i osobe koje ne vladaju hrvatskim jezikom. Jedna od konferencija će biti međunarodna.

            Zašto ističemo socijalnu koheziju? RH želi biti članica EU, a EU poklanja izuzetnu pažnju socijalnoj koheziji unutar svake svoje članice i među članicama, te usmjeruje svoje fondove tako da osnaži socijalnu koheziju. Ekonomske nejednakosti, te posebno nejednakosti u osobnim dohocima podrivaju socijalnu koheziju. Platon je tvrdio da harmonično društvo traži da omjer najvećeg i najnižeg prihoda ne pređe 5:1, a čak je i J.P. Morgan zagovarao omjer manji od 20:1. Danas su ti omjeri, čak i u našoj domovini viši od 100:1. Ekonomske nejednakosti unutar zemalja su rasle od 1990, tj. prije ove ekonomske krize, te je pitanje da li su je ubrzale, jer bonusi i posebne privilegije upravljača nisu bile vezane za opći uspjeh. U razdoblju od 1990. do 2005. dvije trećine zemalja pokazuje porast nejednakosti (Porast GINI indeksa i omjera prihoda 10% najbogatijih prema 10% najsiromašnijih). Ako odražava inovacije i radne uspjehe, porast nejednakosti može biti motor ekonomskog rasta i stvaranja bogatstva, ali ako to nije slučaj i pogotovo kada je nejednakost visoka, nejednakost je opasnost za socijalnu stabilnost i potiskuje ekonomsku efikasnost. Visoka nejednakost rezultira povećanim kriminalom, povećanom korupcijom, većom makroekonomskom nestabilnošću i nižim očekivanim trajanjem života. Očekivano trajanje života u 2006. u 10% zemalja s najmanjom nejednakošću je 77.4 godina, a u 10% s najvećom nejednakošću je 60 godina. Nekada se tvrdi da je nejednakost posljedica slabog rada radnika. Međutim, podaci za 1990.- 2006. pokazuju da je produktivnost za većinu zemalja rasla brže nego plaće radnika. Istraživanja izvršena u 23 zemlje tijekom 1989.-2004. pokazuju da je nejednakost sve manje društveno prihvatljiva.

            Nažalost, suočeni sa složenom krizom nije rijetko da se šumu problema pokušava riješiti «vatrogasnim mjerama», često kontradiktornim i dugoročno štetnim. Stoga što ne razumijemo sve aspekte ove globalne krize nekada smo skloni ne raditi ništa. Nekada neaktivnost proizlazi i iz drugih razloga. Ne djelovati je smrtni grijeh propusta! Mi moramo djelovati! Čini mi se da je dobar pristup, da se usuglasimo oko temeljnih principa - postulata, koje mora zadovoljavati svaki naš prijedlog, svaka inicijativa, svaka akcija. Ističemo tri polazne osnove za koje smatramo da su dovoljan i koherentan sustav koji potiče specifična rješenja i na temelju kojeg se mogu ocijeniti razne inicijative i akcije:

 

1) Plan mora zadovoljiti kratkoročne potrebe: spriječiti ekonomske katastrofe, recesiju, te očuvati i možda povećati zaposlenost, osigurati stabilnu energetsku osnovicu i ublažiti klimatske promjene, a istovremeno mora biti strateški i održiv da osigura da se kriza preobrazi u šansu. (Ova postavka je identična Planu Europske komisije od 26.11.2008. (COM(2008) 800 final) i 16.12.2008., čijih 10 točaka su posvećeni inicijativi zapošljavanja i stvaranju potreba za radnom snagom, povećanju ulaganja u istraživanje, razvoj, inovacije i obrazovanje, razvoju čistih tehnologija, energetske međupovezanosti i efikasnosti, brzom internetu, te smanjenju administrativnih opterećenja poduzetništvu i poticajima za gospodarstvo budućnosti. Plan EK se temelji na solidarnosti i socijalnoj koheziji.)

2) “Ljudi su stvarno bogatstvo svake države. Osnovni cilj razvoja je povećati slobodu svakog čovjeka tako da može uspješno i kreativno živjeti.» (iz «The State of Human Development, Human development indicators, 2004, str.127, UNDP”. Aktivnost i sreća pozitivno su korelirani sa zdravljem i obrazovanjem. Zdravstvena i obrazovna reforma sastavni su dio restrukturiranja gospodarstva.) Cilj je osigurati da su smo svi aktivni i sretni, te da živimo u društvu socijalne pravde i kohezije i u zdravom okolišu održivog razvoja. U društvu temeljenom na znanju ljudi su generatori i nosioci znanja i zaista stvarno bogatstvo.

            Često se ističe da je RH mala zemlja zaboravljajući da je skoro polovica članica UN manja od RH. Model malog brodića na uzburkanom moru čije velike valove određuju veliki brodovi možda treba nadopuniti činjenicom da je velika ekološka katastrofa prije skoro 100 milijuna godina uništila dinosauruse - «moćne vladare tadašnjeg svijeta», a sačuvala i ojačala sisavce - relativno mala bića.

            Kinesko pismo predočava krizu kao kombinaciju dva simbola, jedan znači «opasnost» a drugi «priliku, šansu». U našoj domovini, kojoj je pored ove globalne krize prijetila kriza dugova, nužno je da krizu shvatimo kao priliku, šansu! U našoj nedavnoj prošlosti bili smo suočeni s velikim izazovima i uspješno smo ih nadvladali. Možemo i sada.

 

U Zagrebu, 11.3.2009.

 

predsjednik Odjela za Jugoistočnu Europu

Svjetske akademije umjetnosti i znanosti