10 tvrdnji:

Paul Stubbs, 23.04.2009. pstubbs@eizg.hr 
 
1. Kriza je paradoksalna – svjedoci smo kraja neoliberalne globalizacije i istodobnog jačanja neoliberalne politike na području Zapadnog Balkana.
 
2. Kriza će na različite načine utjecati na različite dijelove regije, ovisno o stupnju i prirodi njihove integracije u Europska tržišta u smislu direktnih stranih ulaganja, trgovine, doznaka iz inozemstva i strukturi vlasništva bankarskog sektora.
 
3. U tijeku je asimetrični proces jer su snažnija i bogatija gospodarstva (primjerice SAD, Njemačka i VB) u mogućnosti „platiti“ izlaz iz recesije što nije moguće u gospodarstvima Zapadnog Balkana.
 
4. Europska Unija vjerojatno neće imati naročito konstruktivnu ulogu u regiji ali bi mogla uvesti važne mjere kao što je uključivanje čitave regije u Euro zonu i omogućavanje putovanja bez viza.
 
5. Stupanj siromaštva i nezaposlenosti će porasti na području regije, ali vjerojatno manje nego što je to bio slučaj u nekim zemljama EU i dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza.
 
6. Anti-recesijske mjere su bile suviše ad hoc, zakašnjele, i suviše ekonomske. Nadalje, većina mjera je regresivna umjesto progresivna u smislu povećanja nejednakosti i neproporcionalnog terećenja donjih 20% populacije.
 
7. Smanjenje javne potrošnje će zaštititi grupe s više političkog utjecaja, čime su dijelovi tradicionalnih grupa, takozvanih „nezaslužnih siromaha“ u još lošijem položaju. Gotovo nema kapaciteta za stvaranje „pametne“ socijalne politike kako bi se ponudila odskočna daska za povratak održivom standardu za „nove siromašne građane“.
 
8. Krize su u prošlosti vodile ka novim socijalnim ugovorima, povećanim interesom na socijalnu uključenost, i nova socijalna prava. Na Zapadnom Balkanu, trenutna će kriza najvjerojatnije voditi ka povećanju individualizma, komodifikaciji osnovnih usluga, i nove utrke ka „socijalnom dnu“, s zaštitom privilegiranih grupa, prepuštanjem ostataka za ostale ili njihovu kategorizaciju kao „opasni“ umjesto „s potrebama“.
 
9. Način na koji kućanstva, lokalne zajednice, mreže i socijalni pokreti reagiraju na krizu će biti krucijalan - direktno u smislu socijalnih učinaka i indirektno u smislu novih mogućnosti za progresivnu političku ekonomiju. NVO kao pružatelji usluga i/ili kao humanitarne organizacije kao zamjena za osnovne usluge nisu odgovor.
 
10. Kriza će temeljito promijeniti odnose između dobnih skupina i između spolova u regiji, i stvoriti će dodatne prostorne razlike između zona „uključenosti i isključenosti“ i mogla bi uzrokovati stvaranje polutrajne potklase (underclass).