-objavljeno u 60. broju Ekonomskog pregleda-
Aktualna svjetska gospodarska kriza i njezine posljedice za gospodarsko stanje i ekonomsku politiku pojedinih zemalja izazvala je nevjericu i strah. Moderne države svoj napredak, stabilnost i legitimitet vezale su primarno uz stalni gospodarski rast i namirivanje rastućih potreba države i stanovništva, a sada se moraju suočiti s iznenadnim prekidom očekivanog rasta i izgledom stagnacije. Ekonomska znanost također je reagirala zbunjeno i nespremno, kao da se radi o nepoznatoj pojavi. Doista dominantni obrazac ekonomskih učenja u posljednjih pedesetak godina sistemski je isključivao istraživanje gospodarskih kriza, pod izgovorom da su takve pojave prevladane u modernom kapitalizmu, a ako i ima manjih eratičnih tržišnih kolebanja, da tome ne treba poklanjati veću teorijsku pozornost. Praktično treba prepustiti tržištu da ih automatski uravnoteži, a gospodarstvo vrati na putanju stabilnog rasta No realna gospodarska kretanja od početka prošle godine pokazala su da tome nije tako i neki iskusniji promatrači su već ranije upozoravali na prijeteće simptome jedne opće, dublje i trajnije gospodarske krize, koja nas je doista i zahvatila krajem godine. Iznenadno suočavanje s patologijom poremećenih gospodarskih odnosa, brzog zastoja rasta i mogućnosti socijalnih nemira, sada je postala realnost. Tranzicijske zemlje, koje tek od nedavno prelaze na kapitalistički sustav, a bez većeg praktičnog iskustva upravljanja tim sustavom u izvanrednim okolnostima, posebno su izvrgnute jakom pritisku i neizvjesnosti. Prihvaćajući tržišno gospodarstvo i integraciju u svjetski kapitalistički sustav, one su prihvatile njegove zakonitosti i rizike, ali poremećene gospodarske i socijalne prilike traže diferencirana praktična rješenja i novi pristup.