Da je raznih kriza i pošasti svih vrsta uvijek bilo potvrđuje nam povijest. Ipak, s vremena na vrijeme dogode se (točnije bi bilo reći da sami proizvedemo) malo snažnije, trajnije, obuhvatnije, složenije, razornije i izazovnije krize. Vrlo vjerojatno većina živućeg čovječanstva nije nikada doživjela ekonomsku krizu poput ove koja trenutno trese svijet. Ne čudi stoga da je pažnja modernog čovjeka posljednje dvije godine usmjerena samo na jednu krizu, jednu koja je otvorila put i mnogim drugima.
Američke banke i hipotekarne agencije početkom 2007. godine počele su primjećivati novi obrazac ponašanja svojih dužnika – porast stope neplaćanja rata kredita uzetih za kupnju domova. Kako se broj neplatiša povećavao, gubici financijskih institucija postajali su sve očitiji a sekuritizacija takvih oblika dugovanja pobrinula se da se teret rasporedi po svjetskome financijskome sustavu. Razgranat bankarski sustav razasuo je toksičnu imovinu (često spominjane drugorazredne hipotekarne kredite) po cijelome razvijenome svijetu pokrenuvši kolaps kreditnih tržišta, cijena svih oblika imovine i ekonomske aktivnosti. Pojednostavljeno govoreći, visoka tolerancija banaka na stopu rizika kod biranja dužnika te razvijen i složen svjetski financijski sustav od krize američkog nekretninskog tržišta stvorili su čudovište zvano kreditna kriza kojoj se kraj još uvijek ne vidi.
Nažalost, kreditna kriza nije jedina kojoj ne vidimo kraj. Snažni potres sa Zapada ogolio je sve preostale krize koje se niječu ili skrivaju. Problemi golemih proračunskih i vanjskotrgovinskih deficita, neodrživi vanjski dugovi, umjetno fiksirani tečajevi domaće valute, neprilagođene ekonomske politike, nedostatak održivog rasta i svi ostali problemi našli su svoje mjesto u javnoj raspravi. I dok ostatak svijeta riješava probleme likvidnosti i vraćanja povjerenja u financijski sustav, europska tranzicija spašava bolesnika čija je bolest neočekivano uznapredovala. Ovaj poster in medias res ulazi u bolesnikovu sobu prateći dolazak krize iz SAD-a, preko Europe u Hrvatsku i njezin razvoj u smjeru kakvog visokorazvijeni svijet nije vidio. Usporedimo li ovu kronologiju krize u Hrvatskoj s onom u svijetu vidjet ćemo da smo i u dobrim i zlim vremenima barem jednu stepenicu ispod zapadnoeuropskog svijeta kojemu težimo.